Ima jedan otočić, slatko malo mjesto, pravi mali raj za zaljubljene. Na tom otočiću dobila sam prvi poljubac od muškarca koji mi je osvojio srce. Za oboje taj je otočić postao „naše mjesto“. Na njemu smo vodili gotovo sve važne razgovore.

Jednoga iznimno hladnog, prosinačkog dana, dan prije moga rođendana, on me pozvao na šetnju do tog otočića. Nakon mog odbijanja da hodamo po hladnoći, bilo mi je previše sumnjivo što me uporno nagovara da odemo tamo, dok na ulici nema ni žive duše i unatoč vjetru koji ledi kosti. Moram priznati da mi je putem srce ludo udaralo naslućujući što slijedi. Već tada mi je od uzbuđenja postalo toplije, ali nisam mu to htjela priznati. Umjesto toga, taktički sam se žalila na zimu, uživajući u pažnji i zagrljajima kojima me štitio od hladnoće.

Po dolasku na otočić stajali smo nekoliko trenutaka u tišini, dok nas je vjetar bezdušno šibao. Čekala sam sudbonosno pitanje, a on je šutio. Već sam skoro posumnjala u svoje instinkte, kad me pogledao sjajnim, zagonetnim pogledom, toliko drugačijim od svih kojima me do tada gledao. Pamtit ću ga zauvijek. Progovorio je svečanim glasom, a zvučao je malo promukao i dublji nego inače. Rekao mi je kako je ovo mjesto gdje me prvi put poljubio i zato je usprkos hladnoći htio doći ovdje i upitati me nešto o čemu već jako dugo razmišlja. Tada je posegnuo rukom u džep i iz njega izvadio kutijicu od crvena baršuna, koja je podsjećala na kovčežić, otvorio nju, pokazao mi prsten od žutoga zlata sa blještavim kamenčićem i riječima kako nikada u ništa nije bio sigurniji nego u našu ljubav, zaprosio me. U mojim ušima je zujalo dok sam slušala njegove riječi, a pokušavala sam upamtiti svaku njegovu riječ. U jednom trenutku samo sam odgovorila kako i ja također u nikada ništa nisam bila tako sigurna kao u to da želim s njim provesti ostatak života. Rekla sam „DA“, bez imalo sumnje i straha, ne skrivajući što osjećam. Dugo sam promatrala prsten. Tada me nježno poljubio, zagrlio me i ostali smo stajati tako zagrljeni nesvjesni ičega oko nas. Nakon nekog vremena vjetar nas je vratio u stvarnost i krenuli smo u potragu za toplijim mjestom. Odšetali smo polako, ne mareći za hladnoću, u ostatak našeg života. Bio je to jedan od najhladnijih, ali i najtoplijih dana u mom životu. Naša ljubav otjerala je zimu.