17.8.2008. nam je bilo 3 godine veze. 16-og  je dosao po mene i umjesto da idemo kod njega kao i inace, isli smo kod kumova u goste. Ja sam navaljivala da idemo kući al on se nije dao nagovoriti. Čekao je ponoć..Nisam naravno nista znala niti sam slutila. Sve je isplanirao tocno u sekundu sto mu inace ne ide bas od ruke..Ulazimo u kucu malo prije ponoci i on odugovlači... Kao ne može naći ključ, a ja ga požurujem jer moram na wc. Kada je otključao vrata ja sam otrčala u wc, a on je u to vrijeme pripremao zadnje detalje. U sobi,na stolu bile su svijece, buket cvijeca, bombonijera te latice cvijeća razbacane po stolu..Ja sam bila iznenađena tom romantikom jer inace i nije takav ali mislim... ajde, tri godine... bas lijepo od njega. Sve je super, ja sam presretna i ugodno iznenađena..On pogleda na sat i upali liniju, pusti našu pjesmu (ja sam se naravno rastopila), dode do mene i da mi jos jedan poklon..Dok sam ja to brzo otvarala kako bih vidjela što se nalazi u poklonu, on je kleknuo ispred mene, a ja od uzbudenja nisam ni shvatila da kleci dok nisam otvorila poklon i ugledala najljepsi prsten u zivotu. Tada sam pogledala u njega, a on me upitao: "Ljubavi, hoces li se udati za mene?". Naravno, pristala sam i dok smo se poslije smijali, ja sam skontala kako je on to sve pažljivo isplanirao. Počele su stizati poruke u kojima nam prijatelji čestitaju na zarukama. Svi su znali osim mene.. Možda ima i boljih prosidbi ali meni je moja najbolja i najljepsa i pamtit cu je cijeli zivot. Te trenutke i sve ostalo.

Nataša i Silvio

Vjenčanje 8.8. 2009. u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku